Kad je o osobnim financijama riječ, često idealiziramo novac. Ocjenjujemo određene financijske navike jednostavno kao loše ili dobre. Pojednostavljujemo li novac do krajnjih granica, to može ograničiti način na koji upravljamo svojim financijama.
Autor Carl Richards objašnjava da o novcu uglavnom razmišljamo kao o nečemu što se troši ili štedi. Potrošnja je loša, štednja je dobra. Osjećamo krivnju kad trošimo, čak i ako trošimo iz praktičnih razloga. Tako možemo postati pretjerano opsjednuti štednjom. Umjesto toga, preporuča da o novcu mislimo kao o nečem što treba raditi za nas, kao o alatu:
Alate treba koristiti. Nije njihovo da sjede na polici i skupljaju prašinu. Umjesto da razmišljate o štednji i trošenju, počnite razmišljati o korištenju novca. Novac treba koristiti, on treba biti u pokretu. Kruži od nas do drugih ljudi i natrag. Čak i kad štedimo, samo ga skladištimo za kasniju upotrebu. Ako upotrijebimo danas, to ne znači da ga trošimo ili rasipamo. Koristimo najbolji alat za posao koji treba obaviti… Ta promjena u razmišljanju je naizgled suptilna, ali mijenja naše osjećaje o štednji i potrošnji. Više ne moramo misliti o tome kao o nečem dobrom ili lošem, pozitivnom ili negativnom. Fokusirani smo na ishod naših akcija.
Richardsov preporučeni način razmišljanja o novcu je puno logičniji. Istina, još uvijek je sve stvar stava, ali umjesto da se fokusirate na idealno financijsko ponašanje, fokusirate se na svoje stvarne navike. I da, novac predstavlja određene ideale – financijsku slobodu i sigurnost, primjerice. Ali na taj način, još uvijek ostaje sredstvo na putu prema cilju.
Više u Richardsovom članku.
