Male i srednje tvrtke (SME) uskoro bi mogle doživjeti scenarij sličan onome od prije točno deset godina, kada je u Hrvatskoj službeno proglašena gospodarska kriza. O nadolazećoj krizi svi pričaju, ali malo njih se konkretno i priprema, tim više što neke tvrtke obrise prošle krize osjećaju još uvijek u svom poslovanju. Pa, kako se preventivno pripremiti?
Naime, signali krize već su počeli. Slaba potražnja za domaćim proizvodima, odnosno ograničene tržišne mogućnosti odraz su slabe unutrašnje i vanjskotrgovinske konkurentnosti domaćih malih i srednjih poduzeća u proizvođačkoj industriji. Nakon niza dobrih godina, a razdoblje „dobrih godina“ kratko je trajao, prijeti globalno, ali i europsko usporavanje koje će se svakako preliti i na naše gospodarstvo. Međunarodni monetarni fond (MMF) je drugi put u tri mjeseca smanjio prognoze rasta svjetskog gospodarstva. Svijet se nalazi na rubu nove recesije, koja bi mogla izbiti već 2020. godine, prema tezi koju su u članku za britanski The Guardian iznijeli ekonomisti Nouriel Roubini i Brunello Rosa. Roubini je jedan od rijetkih ekonomista koji je predvidio krizu 2007. i 2008. godine, a sada tvrdi kako smo opasno blizu nove krize.
Kako se tvrtke ne bi dovele do problema, potrebno je osvijestiti prve znakove koji se mogu pojaviti. Prvi i najočitiji je svakako gubitak tržišta, što izaziva pad prihoda, gubitak postojećih kupaca te nemogućnost stjecanja novih kupaca. Drugi znak su proizvodni problemi, oni koji nastaju u proizvodnom pogonu, neispravan proizvod ili kašnjenja u isporukama, nedovoljno sirovine i materijala za proizvodnju, što se sve reflektira na krajnji proizvod. Treći alarmantni znak su financijski problemi – prekomjerno zaduživanje radi rasta ili nemogućnost refinanciranja postojećih, skupih obveza, krediti koji se ne mogu vraćati ili smanjenje prihoda koje onemogućava plaćanje svih obveza. Problemi novčanog tijeka, produljivanje roka plaćanja prema dobavljačima, nemogućnost avansnog plaćanja i ostvarivanja dodatnih pogodnosti u nabavnom lancu vrijednosti, ozbiljna su upozorenja za svakog poduzetnika. Kupci počinju smanjivati ili otkazivati narudžbe, banke prestaju kreditirati i izmišljaju kojekakve razloge za novo financiranje, prestaje se plaćati već isporučena roba, tvrtka ne može plaćati svoje obveze, zaposlenicima počinje kasniti plaća ili sve češće izostaje, nastaje panika u poduzeću, ljudi dobivaju otkaze ili sami odlaze.
Da bi se izbjegle greške zbog nepravovremenog reagiranja na možebitne krizne signale, važno je u tvrtki stvoriti uvjete i osvijestiti pojedine uloge u ranom prepoznavanju signala, a one se u prvom redu odnose na aktiviranje stručnog kadra i snažnije povezivanje s menadžmentom. Mudar poduzetnik će popisati iskustvo stečeno na dosadašnjim greškama ili krizama i dobro razmisliti što se iz tih primjera može naučiti i kako greške izbjeći. Na posljetku, najvažnije je definirati novu organizaciju i redefinirati uloge prve i srednje linije menadžmenta, koja će se pripremiti za krizu i u kojoj svatko zna svoju ulogu i zaduženja u organizaciji.
Menadžment tvrtki prije same krize mora definirati sljedeće aktivnosti i aktivno raditi na pripremi i implementaciji: izabrati vrhunski i stručni tim (zamjena sljedbenika s pokretačima), unaprijediti sposobnost motivacije i spustiti ju na sve suradnike i zaposlenike, čim prije napraviti analizu stanja (tzv. AS-IS analiza), uočiti glavne probleme, utvrditi prioritete i definirati buduće korake (tzv. TO-BE analiza) te početi probleme rješavati jedan po jedan ili pak istovremeno ako je situacija već jako kritična. Menadžment malog i srednjeg poduzeća mora stalno preispitivati svoju trenutnu poziciju na tržištu, pozicije kod kupaca, dobavljača, financijskih institucija i svih uključenih interesno-utjecajnih skupina.
Posljednja kriza od 2008. pa sve do 2015. godine, za mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj imala je značajan utjecaj. Rijetki su je na vrijeme prepoznali i prilagodili se. Svi sudionici malog i srednjeg gospodarstva osjetili su naglo smanjivanje prihoda, koje je teško bilo naknadno povećavati. Naglo su se povećali i troškovi, odnosno za isti plasman proizvoda ili usluge morali su više trošiti. U konačnici se naglo gubio i ugled na tržištu. A njega je je teško brzo vratiti.
Da bi se kriza donekle kontrolirala, nužne su trenutne mjere i to u obliku ‘financijske injekcije’ u malo i srednje gospodarstvo. Država treba biti aktivan partner te pokušati razumjeti prijedloge i ideje poduzetnika koji, često putem Hrvatske udruge poslodavaca predlažu sljedeće: uvođenje raznih investicijskih programa sa subvencioniranim kamatama te stvaranje preduvjeta za dostupnost različitih kreditnih linija, čime bi se potaknuo rast poduzeća, pokretanje ili nastavak proizvodnje, a samim time bi se izravno utjecalo na povećanje zaposlenosti.
Banke nisu nikad bile bolje kapitalizirane, a ne plasiraju sredstva samo iz njima poznatog razloga. U Hrvatskoj ćemo rijetko naći malo i srednje poduzeće koje je po financijskim pokazateljima idealno za bankarski sektor. Puno više ćemo pronaći poduzeća kojima treba ‘samo malo zraka i financijske injekcije’ da dođu do idealnih pokazatelja. Možda država može pomoći da ‘zamoli’ financijske institucije da se zajednički i fokusirano pomogne poduzetnicima da ne uđu u recesiju i nestanu. No financijski sektor razmišlja drukčije.
Hrvoje Stojić,
izvršni direktor Ekonomskih istraživanja Addiko Grupe kaže da su SME klijenti
danas žilaviji po pitanju čistoće bilanci, tržišnog i proizvodnog miksa (puno
manje građevinaca, a više firmi u međunarodno razmjenjivim nišnim sektorima) te
profitabilnosti. – Prema anketi Europske investicijske banke, čak oko 75 posto
hrvatskih tvrtki smatra da su poduzele odgovarajuće investicije. Upravo nišna
orijentacija i ozbiljnija profitabilnost, uz rekordno jeftinu cijenu novca SME
poduzetnicima generalno daju stabilnost u slučaju naglog pogoršanja ekonomskih
(ne)prilika – tvrdi Stojić.
Europska komisija
smanjila je procjene rasta gospodarstva eurozone u ovoj godini na 1,3 posto, s
prethodnih 1,9 posto, pri čemu je smanjila procjene rasta Njemačke i Italije. Ulazak
Italije u recesiju i problemi s kojima se suočava njemačko gospodarstvo utječu
na cijelu Europu, ali posebno na Hrvatsku jer se radi o naša dva najvažnija
vanjskotrgovinska partnera. Uz to, Hrvatska radi pojačane konkurencije na
Mediteranu može očekivati blagu stagnaciju deviznih priljeva od turističkog
sektora u 2019. godini, a zasigurno i u 2020., kad se i kriza očekuje. Imamo
dva parametra -kriza i smanjenje priljeva od turizma – za koje definitivno
znamo da će se dogoditi.
No dok je kriza mnoge velike kompanije bacila na koljena, njihovi manji konkurenti u domeni malih i srednjih poduzeća pokazali su da se može uspješno poslovati i u teškim uvjetima na tržištu. The Economist je napravio analizu koja je obuhvatila 804 mala i srednja poduzeća u Francuskoj, polovica njih ove godine očekuje ili iste ili veće prihode u odnosu na 2008. godinu. Jedan razlog ostvarenja pozitivnih rezultata leži u tome što dobar dio poduzeća, koja pripadaju toj kategoriji, ima stalne kupce koji za kvalitetu mogu i žele platiti više. Drugi razlog može se naći u pametnom investiranju, pogotovo u kriznim vremenima. Jedna od komparativnih prednosti malih i srednjih poduzeća je mogućnost brze reakcije. Onaj tko je sposobniji prilagoditi se novim uvjetima na tržištu, lakše će prebroditi krizu.
Možda čak i veći izazov za hrvatsko gospodarstvo od nove krize ili recesije u bližoj budućnosti je očekivano gašenje velikog broja SME tvrtki. Naime, prema izvješćima Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR), u zasluženu ‘poslovnu’ mirovinu otići će vlasnici oko 17 tisuća malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, a neizvjesno je tko će njima nastaviti upravljati. Ta ista mala i srednja poduzeća trenutno u Hrvatskoj zapošljavaju oko 180 tisuća ljudi.
Ako se SME tvrtke pozitivno postave prema nadolazećoj krizi, ona se može iskoristiti kao vjetar u leđa. Ne zaboravimo, i u recesiji se stvaraju bogataši. No valja se okružiti ljudima koji nesporno, na visokoj razini svoje poslovne, emocionalne, socijalne inteligencije vješto znaju upravljati i kad je dobro i kad je sve crno. Poduzeća trebaju reagirati danas. Sutra bi već moglo biti kasno.
Boris Sruk je direktor Argus grupe, stručnjak za korporativno upravljanje i savjetovanje malih i srednjih poduzeća
